INFORMATIKA

    Informatika je nauka o informacijama, njihovom oblikovanju, prenošenju, primanju, slanju, obrađivanju i upotrebi. Informatika se razvila primjenom modernih tehničkih sredstava za obradu podataka, a posebno  računara. Definiše  se kao naučna disciplina koja se bavi načinima prikupljanja, čuvanja i pronalaženja informacija pomoću  računara.

Računar (engl. Computer, PC)                           

    Računar je mašina koja može prema zadanim uputima ( programu) prihvatiti i zapamtiti podatke, s njima izvršiti niz operacija te rezultate računanja neposredno prikazati ili čuvati  za buduću upotrebu.

    U savremenom vremenu čovjek je  okružen velikom količinom informacija koje je potrebno selektovati i na odgovarajući način obraditi. Osnovna uloga računara je da olakša i ubrza proces stotina hiljada, odnosno milijona informacija (npr. testovnih podataka, adresa, publiciranih radova u nekom području i sl.) pri čemu je mogućnost greške svedena na minimum. Računar nam omogućava prijem, prenos, pretraživanje i čuvanje informacija u najširem smislu riječi.

   Osnovna jedinica za mjerenje informacije je  1 bit (BInary digiT), a predstavlja količinu informacije koja nam omogućava razlikovanje dva moguća ishoda (npr. ispitanik je riješio ili nije riješio zadatak). Informacija od 2 bita omogućuje razlikovanje 4 moguće alternative, pomoću 3 bita razlikujemo 8 alternativa itd. 

            Veća jedinica od bita je 1 bajt (1 byte = 8 bita).

 1 Byte omogućuje razlikovanje 2⁸ = 256 različitih alternativa.

             Veće jedinice su:

1 kilobyte     (1 KB)  koji iznosi 2¹⁰ = 1024 bajta (približno hiljadu byta)

1 megyte     (1 MB)  koji iznosi 2²⁰ = 1048576 bajta (približno milijon byta),

1 gigabyte   (1 GB)  koji iznosi 2³⁰ što iznosi približno milijardu bajta ili hiljadu megabyta.

             Informacija se u računaru čuva u obliku nizova "visokih" i "niskih" napona. Nizovi se obično predstavljaju brojevima 0 i 1, tj. visoki napon označava broj 1, a niski 0.

            To je tzv. binarni sistem jer se zasniva samo na dva moguća stanja. Nule i jedinice se nazivaju  "bitovima". Prema tome sve informacije potrebno je kodirati u binarni sistem. Na taj način svaki broj, slovo, ili drugi znak koji nalazimo na tastaturi računara u memoriji računala predstavljen je 1 bajtom, odnosno nizom od 8 bita.

            U računarskom svijetu najčešće se koristi tzv. ASCII kod (American Standard Code for Information Interchange) u kojem svaki od znakova ima svoj binarni kod. Budući da svaki od znakova ima informacijsku vrijednost od 1 bajta, na taj način možemo razlikovati maksimalno 256 znakova.

            Npr. veliko slovo A u ASCII kodu ima rednu oznaku 65 koja se binarno izražava 01000001. Ne samo što računar sprema brojeve i slova u binarnom obliku, ono na taj način obavlja i sve drugo. Informacija se kroz elektronske krugove prenosi kao niz impulsa koji predstavljaju, i to ponovo u binarnom obliku (kombinaciji visokih i niskih napona ulaznih signala) brojeve, slova i programske naredbe.

             Binarni brojevi su jedino što računar razumije i upravo zato mora sve naredbe dobijati baš u tom obliku. Za ljude koji koriste računar binarni su brojevi vrlo nepregledni i teški za pamćenje, pa se za komunikaciju s računarom koriste posebni "jezici" koje računalo pomoću “programa za prevođenje” pretvara u njemu razumljiv binarni oblik. Tako kad korisnik na tastaturi pritisne tipku A, računar je pretvara u binarni zapis 01000001 i tako pamti ili ispisuje na monitoru i sl.

Hardver (hardware)

Hardver čini sve ono u računalu što vidimo tj. što možemo opipati u računaru npr. matična ploča, monitor, tastatura, miš, štampač, skener, memorija, zvučnici...

Softver (software)

Softver čine instrukcije hardveru koje su elektronički kodirane na nosiocima podataka (diskovi) i kazuju što i kako treba raditi da bi se izvršio zadatak. Svi programi koji se nalaze u memoriji računara zajedno sa operativnim čine njegov softver (MS Windows, MS Office, Mozilla Firefox, Paint, Kalkulator, Mac OS X, Safari...)