INFORMATIKA
Informatika je nauka o informacijama, njihovom oblikovanju, prenošenju, primanju, slanju, obrađivanju i upotrebi. Informatika se razvila primjenom modernih tehničkih sredstava za obradu podataka, a posebno računara. Definiše se kao naučna disciplina koja se bavi načinima prikupljanja, čuvanja i pronalaženja informacija pomoću računara.
Računar (engl. Computer, PC)
Računar je mašina koja može prema zadanim uputima ( programu) prihvatiti i zapamtiti podatke, s njima izvršiti niz operacija te rezultate računanja neposredno prikazati ili čuvati za buduću upotrebu.
U savremenom vremenu čovjek je okružen velikom količinom informacija koje je potrebno selektovati i na odgovarajući način obraditi. Osnovna uloga računara je da olakša i ubrza proces stotina hiljada, odnosno milijona informacija (npr. testovnih podataka, adresa, publiciranih radova u nekom području i sl.) pri čemu je mogućnost greške svedena na minimum. Računar nam omogućava prijem, prenos, pretraživanje i čuvanje informacija u najširem smislu riječi.
Osnovna jedinica za mjerenje informacije je 1 bit (BInary digiT), a predstavlja količinu informacije koja nam omogućava razlikovanje dva moguća ishoda (npr. ispitanik je riješio ili nije riješio zadatak). Informacija od 2 bita omogućuje razlikovanje 4 moguće alternative, pomoću 3 bita razlikujemo 8 alternativa itd.
Veća jedinica od bita je 1 bajt (1 byte = 8 bita).
1 Byte omogućuje razlikovanje 28 = 256 različitih alternativa.
Veće jedinice su:
1 kilobyte (1 KB) koji iznosi 210 = 1024 bajta (približno hiljadu byta)
1 megyte (1 MB) koji iznosi 220 = 1048576 bajta (približno milijon byta),
1 gigabyte (1 GB) koji iznosi 230 što iznosi približno milijardu bajta ili hiljadu megabyta.
Informacija se u računaru čuva u obliku nizova "visokih" i "niskih" napona. Nizovi se obično predstavljaju brojevima 0 i 1, tj. visoki napon označava broj 1, a niski 0.
To je tzv. binarni sistem jer se zasniva samo na dva moguća stanja. Nule i jedinice se nazivaju "bitovima". Prema tome sve informacije potrebno je kodirati u binarni sistem. Na taj način svaki broj, slovo, ili drugi znak koji nalazimo na tastaturi računara u memoriji računala predstavljen je 1 bajtom, odnosno nizom od 8 bita.
U računarskom svijetu najčešće se koristi tzv. ASCII kod (American Standard Code for Information Interchange) u kojem svaki od znakova ima svoj binarni kod. Budući da svaki od znakova ima informacijsku vrijednost od 1 bajta, na taj način možemo razlikovati maksimalno 256 znakova.
Npr. veliko slovo A u ASCII kodu ima rednu oznaku 65 koja se binarno izražava 01000001. Ne samo što računar sprema brojeve i slova u binarnom obliku, ono na taj način obavlja i sve drugo. Informacija se kroz elektronske krugove prenosi kao niz impulsa koji predstavljaju, i to ponovo u binarnom obliku (kombinaciji visokih i niskih napona ulaznih signala) brojeve, slova i programske naredbe.
Binarni brojevi su jedino što računar razumije i upravo zato mora sve naredbe dobijati baš u tom obliku. Za ljude koji koriste računar binarni su brojevi vrlo nepregledni i teški za pamćenje, pa se za komunikaciju s računarom koriste posebni "jezici" koje računalo pomoću “programa za prevođenje” pretvara u njemu razumljiv binarni oblik. Tako kad korisnik na tastaturi pritisne tipku A, računar je pretvara u binarni zapis 01000001 i tako pamti ili ispisuje na monitoru i sl.
Hardver (hardware)
Hardver čini sve ono u računalu što vidimo tj. što možemo opipati u računaru npr. matična ploča, monitor, tastatura, miš, štampač, skener, memorija, zvučnici...
Softver (software)
Softver čine instrukcije hardveru koje su elektronički kodirane na nosiocima podataka (diskovi) i kazuju što i kako treba raditi da bi se izvršio zadatak. Svi programi koji se nalaze u memoriji računara zajedno sa operativnim čine njegov softver (MS Windows, MS Office, Mozilla Firefox, Paint, Kalkulator, Mac OS X, Safari...)